Moderne Olimpijske igre održavaju se svake četiri godine od 1896 (osim 1916. zbog Prvog svjetskog rata, 1940. i 1944. zbog Drugog svjetskog rata i 2020. zbog pandemije COVID-a 19), a Međunarodni olimpijski komitet (MOK) priznaje olimpijske rekorde u svim disciplinama. Atletske discipline dijele se u četiri grupe: trkačke (sprint, srednje i duge pruge, preponske utrke i štafete), tehničke (skokovi i bacanja), cestovne (brzo hodanje i maraton) te kombinirane (desetoboj i sedmoboj).[1] Žene se na OI takmiče u 23 discipline,[2] a muškarci u 24; od toga je 21 disciplina ista za oba spola, dok se u desetoboju takmiče samo muškarci, a u sedmoboju samo žene, a ženska sprinterska preponska utrka (100 m) kraća je 10 m od muške.[1]
Neki olimpijski rekordi bili su srušeni, ali ih je MOK kasnije poništio. 1988. Kanađanin Ben Johnson srušio je olimpijski i svjetski rekord na 100 m, ali je naknadno diskvalificiran kad je otkriveno da je koristio anaboličke steroide kako bi poboljšao svoju izvedbu. Rekord mu je poništen, a zlatna medalja dodijeljena je drugoplasiranom Carlu Lewisu.[3] Mađarski diskaš Róbert Fazekas srušio je olimpijski rekord 2004, ali su mu kasnije oduzeti i zlatna medalja i rekord nakon što je ustanovljeno da je "prekršio pravila u vezi s antidopingom".[4][5]
Najstariji važeći olimpijski rekord jest onaj Amerikanca Boba Beamona u skoku u dalj s OI 1968.[6] Tim skokom srušio je svjetski rekord za 55 cm. Rekord je trajao 23 godine, a popravio ga je (za 5 cm) Beamonov zemljak Mike Powell na SP-u 1991. u Tokiju, u antologijskom duelu protiv Carla Lewisa.[7]
U donjim tabelama dati su olimpijski rekordi u atletici zaključno s OI 2024. u Parizu. Navedene su samo discipline koje priznaje MOK i koje su trenutno u programu OI.
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom beamon